Zenica – grad iz kojeg smo otišli, ali ga nismo napustili

Bosna i Hercegovina je nama susjedna država u koju često idem.

Moji roditelji su podrijetlom iz BiH, točnije iz Zenice. Često odlazim u Zenicu kako bih posjetila baku i djeda te još jednu baku i ostalu rodbinu. Volim ići u Zenicu jer se tamo osjećam lijepo i budem jako sretna zato što je cijela obitelj na okupu.

Idila bakine i djedove kuće

Bakinu i djedovu kuću okružuju šljive, jabuke, kruške, a u vrtu rastu i slasne jagode. Ponekad idemo u berbu šljiva kako bismo pomogli baki i djedu. Moj djed je jako vrijedan i voli se šaliti pa me svaki put nauči neku novu foru s kojom se vratim natrag u Bibinje. Baka najviše voli kada smo svi siti te jako pazi na red u kući. Kada odlazimo od njih, natrpaju nas marmeladama, orasima, jabukama… Jako volim boraviti u bakinoj i djedovoj kući jer uživam udišući svjež i čist zrak. Sviđa mi se što se njihova kuća ne nalazi u samom gradu, nego je malo izdvojena na jednoj uzvisini. Šetajući livadom uberem pokoju jabuku ili šljivu, a kada se umorim sjednem na jednu klupicu među šljivama pa uživam u pogledu na krajolik i mirisima voća. U kući moje bake i djeda uvijek je veselo jer se okupi cijela obitelj, ali u tome druženju ponekad se iskradem u svoju sobicu na potkrovlju i uzmem svoj veliki crni dvogled pa njime promatram prirodu i sve u njoj.

Najviše volim ići kod bake i djeda kada je snijeg jer ga se mogu nauživati do mile volje budući da kod nas ne pada. Sa svojim rođacima i prijateljima uživam u zimskim radostima pa se često sanjkama spuštamo niz nizbrdicu.

Glumci, nogometaši, operni pjevači i redatelji

Zenica je grad u samom srcu Bosne i Hercegovine, u Zeničko-dobojskom kantonu u kojem živi oko osamdeset tisuća ljudi te je jedan od većih gradova u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Mnoge poznate osobe porijeklom su iz Zenice kao npr. poznati glumac i voditelj Tarik Filipović, operna pjevačica Sandra Bagarić te redatelj i dobitnik Oscara Danis Tanović, a u Zenici je rođen i nogometaš Dejan Lovren. Grad je to s bogatom poviješću, nekadašnje sjedište bosanskih kraljeva koji su stolovali u starom gradu Vranduku. Kroz grad protječe rijeka Bosna. Zenica je nekada bila veliki industrijski grad s rudnicima i velikom željezarom koji i danas rade, ali zapošljavaju puno manje radnika nego prije rata.

Zenica ima i veliki nogometni stadion Bilino polje na kojem igra bosanska reprezentacija. To je stadion NK Čelika. Zenica je nekada bila poznata i po ragbiju. Sada je sagrađen i novi sportski centar Kamberovića polje gdje mnogi mladi imaju mogućnost trenirati razne sportove. Naše mlade nade iz Bibinja koji treniraju karate odlaze u Zenicu na turnire i uvijek se vrate s dobrim rezultatima.

Kod Seje

Od svih jela najviše volim jesti čuvene bosanske ćevape koji su jako ukusni. Neke od najpoznatijih ćevabdžinica u Zenici su Kod Seje, Bešlić i Piccolo. Na gradskim ulicama može se vidjeti mnogo pasa lutalica kojih se okupi čak po deset u čoporu. U Zenici ima mnogo džamija u kojima se mole muslimani, a ta je vjeroispovijest i najrasprostranjenija. Ljudi su jako uljudni i uvijek su spremni pomoći. U centru Zenice nalazi se stara Česma oko koje se okupljaju mladi i koja je središte grada. Ima dosta kafića, trgovina, robnih kuća. Jutarnju kupovinu može se obaviti i na poznatoj zeničkoj pijaci na kojoj možemo naći sve što nam je potrebno.

Rat je sve promijenio

Ja jako volim Zenicu, ali mislim da tamo ne bih mogla živjeti jer sam se navikla na Bibinje i ovdje se osjećam svoja. Zbog rata, moji su roditelji morali napustiti svoj rodni grad. Kažu mi da se Zenica nakon rata jako promijenila. Prije je bila mnogo ljepša i zdravija. Tamo su prije rata živjeli zajedno i muslimani i katolici i pravoslavci, a sada većinski dio čine muslimani. Danas je teško doći do posla jer mnoge tvornice više ne rade kao prije rata i mnogi ljudi, a najviše mladi, odlaze u druge države u potrazi za boljim životom. Moji roditelji odlaze u Zenicu u posjet svojim roditeljima, ali ovdje u Bibinjama im je lijepo – rade i jako su zadovoljni i sretni. Misle da mi, djeca, imamo veće mogućnosti za bolji život u Bibinjama i Zadru,  nego u Zenici. Pokušavam s njima razgovarati o tome kako im je bilo kada su morali napustiti svoj rodni grada, ali kažu mi da im je teško o tome govoriti jer nije bilo lako bez ičega napustiti svoj dom i krenuti, a da ni sam ne znaš kamo ni gdje.

Povratak u prošlost – pogled u budućnost

Svako novo putovanje u Zenicu me jako razveseli ne samo zato što ću vidjeti baku i djeda, nego i zato što ću se družiti s cijelom obitelji kroz šalu i smijeh. Svaki posjet Zenici za moju obitelj znači i povratak u prošlost. Sjećanje na Zenicu kakva je nekad bila, na sretna vremena mladosti. Za mene koja sam rođena izvan Zenice taj je grad mjesto u kojem osjećam mirise i okuse svojih predaka. Nadam se da će Zenica biti i grad budućnosti, grad u koji ćemo se ja ili moja braća i sestre jednoga dana poželjeti vratiti zauvijek. Jer, iz Zenice smo otišli, ali je nismo napustili. Ostala je u ljudima koji su nam dragi i koji je čuvaju za mene, za moju braću, sestre i roditelje. Tko zna? Budućnost je nepredvidiva. Do tada, preporučujem vam da posjetite Zenicu i, naravno, nemojte zaboraviti  pojesti  porciju ćevapa.

Iva Milanović, 6. b