INTERNETSKI ČASOPIS
OŠ STJEPANA RADIĆA - BIBINJE

Dijete u miru, dijete u ratu

 

Dok se budim, drugo je dijete otjerano u rat.

Dok sam u školi, drugo dijete je u borbi smrti.

Dok blagujem za stolom, drugo dijete je gladno i žedno.

Dok se igram, drugo dijete pokušava preživjeti.

Dok odmaram u toplom domu, drugo dijete plače u samoći.

Dok je meni sunce i sreća, drugom djetetu je tama, tama.

Dok spavam, dok sanja, dok živim i želim, i molim…. Za život, za sreću, za ljubav, za dijete u

ratu.

                                                                                      Lucija Šindija, 6.c

 

 

Sunčeve zrake na licu i vjetar u kosi, osmijeh na licu, bezbrižno moje djetinjstvo…kako je samo bilo lijepo?! Bez ograničenja, bez straha. Jedini strah je bio kako reći mami da sam dobila jedincu iz matke ili da će me zvati u kuću čim padne mrak, „ Jer djeca nemaju što raditi po mraku“ govorila je „ zar ti nije dosta cijeli dan i bla, bla, bla!“

Joooj, dala bi sve za taj njen „bla,bla,bla“ samo da nikad nije došao taj rat. Mrak, miris opasnosti u zraku, prazno igralište kao da se nikad ni nismo tamo igrali. A su sad rosu u polju zamijenile mine, zrak ne miriše na ljubičice i stabla u cvatu, već na dim eksplodirajućih granata. Zrakom ne fijuće vjetar samo metci koji traže svoje mete. Sve se izbrisalo preko noći. Tuga.

                                                                                   Ema Petković, 6.c