Vukovar

Izgubljeno djetinjstvo, Pismo potpore Vukovarcima, Poštovani građani grada heroja!, Stoji grad, VUKOVAR, SJEĆANJA, GRAD HEROJ, Palim najveću svijeću…

Izgubljeno djetinjstvo

Vukovar. Pitam se čemu toliko priča i strke oko jednog grada. Tamo je bio rat, ali je i prošao i ja ga se ne sjećam, nego iz priča odraslih. Dok razmišljam o tome tonem u san.

Mrak je, hladno je. U vlažnom podrumu sjedi djevojčica i stišće se uz majku. Sluša piskutave zvukove koji završavaju prodornom bukom i praskom. Takav joj je svaki dan. Strepi za oca, brata i čeka… dan za danom, vuku se kao magla nad Dunavom; hladna, gusta, mutna… no djevojčica misli o lijepim danima u bakinom dvorištu, prijateljicama koje su otišle, njihovim zabavama i igrama, bezbrižnom djetinjstvu. Sjeća se dana kada je s radošću očekivala rođendansku zabavu, izlet na obali Dunava i izlet u školi. Sada umjesto rođendanske zabave, izleta i velikog odmora nada se samo mirnom životu.

Budim se iz sna. Sada znam. Vukovar nisu samo vijesti na televiziji, posjet nekom udaljenom gradu, Vukovar su izgubljeni dani bezbrižnog djetinjstva koji se ne mogu vratiti nikada više.

Lucija Ana Cindrić, 8. b

Pismo potpore Vukovarcima

Drage Vukovarke i Vukovarci,

znamo što ste prošli i da Vam je teško. I nama je teško zbog Vas, jer ste proživjeli ono što nikad nitko ne bi smio. Vidjeli ste svoj grad kako nestaje u ruševinama i kako ginu Vaši najbliži nevini. Cijela Hrvatska je s Vama u Vašoj boli. Svi suosjećamo. Tužna sam kad gledam slike Vašeg i našeg porušenog grada za vrijeme Domovinskog rata, vaša tužna lica,… kad čujem vapaje majki za izgubljenim sinovima, djece za očevima…

Vaša snaga je nemjerljiva. Vi ste heroji svoga grada, grada heroja koji je nanovo rođen Vašom snagom i ljubavlju prema domovini. Vukovarci, Hrvatska Vas voli i ponosna je na Vas.

Anamarija Šimunić, 8. b

Poštovani građani grada heroja!

Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti Vas, hrabre i odlučne, prkosne i odvažne stanovnike Vukovara. Zaista Vam je bilo potrebno puno snage, hrabrosti, volje i želje podignuti grad iz pepela, izgraditi srušeno, oprostiti učinjeno, a izgubljeno prežaliti. Samo oni koji koji vole i znaju što žele, mogu uspjeti. Vi jeste. Izdržali ste zemaljski pakao i još čvršći nastavili iznova. Ne dozvolite da Vas slome ova krizna vremena. Promičite mir; a ne rat, zajedništvo; a ne sukob, ljubav; a ne mržnju. Neka Vam misao vodilja bude još bolje sutra. Ne dopustite da vas bole odluke i riječi nekih osoba koje misle da imaju pravo odlučivati o Vašoj sutrašnjici. Vi budite ti koji će voditi Vukovar k svjetlijoj budućnosti.
Radujemo se kad vidimo Vaše vrtiće i škole. Gledamo kako stoji grad na nogama. I u njemu život. Vi. Kad je teško, sjetite se bijelih križeva – života i muke kojom su platili Vašu i našu domovinu. Ostanite vjerni sebi jer svi zajedno činimo jedno veliko srce koje kuca – za Hrvatsku.

Marija Vrkić, 8. b

Stoji grad

Učenici osmih razreda u naše škole obilježili su dan pada Vukovara. Od početka školske godine spremaju se za ovaj projekt radili  su prezentacije na temu „Stoji grad“. Govorili su o ispovijestima djevojčica i dječaka koji su proživjeli rat, općenito o gradu i njegovim herojima. Prezentacije su se održale u školskom hodniku,  gdje su jedni druge u tišini slušali. U školskom hodniku postavljena su dva lampiona u spomen poginulih branitelja. Vukovar je pao 18.studenog.1991. godine. U ratu su stradali mnogi nevini ljudi. Svrha ovih prezentacija je bila da se sjetimo svih žrtava i grada Vukovara, da se on nikad ne zaboravi i da se rat nikada ne ponovi.

Dina Lukić 7. a

VUKOVAR

Svi dobro znamo zašto nam je grad Vukovar toliko važan i zašto svaki put kada spomenemo njegovo ime nekima potekne suza iz oka. Za taj grad svi imamo loše i tužne uspomene, prisjećamo se svih tužnih trenutaka za koje ni dan danas ne možemo vjerovati da su se uopće zbili. Kada se samo sjetim koliko je dobrih i nevinih ljudi izgubilo krov nad glavom, koliko je njih ostalo bez svojih najbližih i najmilijih. Ali eto, koliko god nama to bilo grozno događa se, više ne u Vukovaru, ali zato se događa vani u svijetu. Svaki dan netko izgubi krov na glavom, svaki dan netko nevin izgubi život i svaki se dan događaju ružne stvari za koje ni mi sami ne znamo koliko to boli, koliko boli osjećaj izgubiti nekoga ili nešto srcu drago. Nitko od nas ne bi htio da mu se takvo što desi, mnogi nisu htjeli, ali eto ipak se zbilo. Zato nam jedino preostaje moliti se da će biti sve u redu, da će jednoga dana biti bolje i da će sve te prolivene suze nakon dugo vremena biti zamijenjene osmijehom.

Patricija Šindija, 7. b

SJEĆANJA

Uvijek kruže priče o Vukovaru. Od baš svake mi se naježi koža. Ima raznih priča, a svaka je drugačija, ima drugo značenje, doživljaj. Ti ljudi su prošli groznu muku, mnogo je ljudi poginulo, nestalo. Mislim da se te priče trebaju pripovijedati i nikad ne zaboraviti. Svake godine se prisjećamo toga događaja, palimo svijeće, žalimo. Bilo bi bolje da do rata nije ni bilo, ali bilo je, a prošlost se ne može promijeniti. Vukovar je pao kao grad, ali u našim srcima nikada, u srcima njegovih građana… koliko god vremena prošlo, možda se nećemo sjećati baš svih trenutaka, najviše bolnih, ali kao što kažu, rana zacijeli, sjećanje nikada. Ja sam možda premlada da baš sve shvatim, ali jedno znam da sam vrlo ponosna na Hrvate.

Danijela Šimunić 7. b

GRAD HEROJ

Kada spomenemo Vukovar, svima se pred očima stvore one ružne slike mučnog, krvoločnog i nikad zaboravljenog Domovinskog rata. Svi se prisjećaju tih tužnih i groznih događaja. Te četiri mučne godine urezale su se u sjećanje mnogih ljudi, iako je prošlo preko dvadeset godina. Zauvijek ćemo se sjećati toga. U tom groznom događaju pokazalo se tko je spreman umrijeti za svoj narod, a tko ne. Vukovar, kako ga nazivaju „grad heroj“, pao je, ali se nije predao. Više nije isti, ali naš je i mi ga volimo, a u srcu će nam ostati vječni pečat koji će nas podsjećati na muku, ali i na beskrajnu ljubav koju su nam pružili naši sugrađani. Možda su ljudi izgledali umorno i tužno od svega što se izdogađalo kao da su na izmaku snage, ali NE! oni se nikada nisu predali, pokazali su koliko su jaki i što se može postići zajedničkom voljom i snagom. Naš grad više nije isti, ali naš je i mi ga volimo, a u srcu će nam ostati vječni pečat koji će nas podsjećati na muku, ali i na beskrajnu ljubav naših sugrađana.

Marina Bugarija 7. b

Palim najveću svijeću…

Svaki put kada čujem Vukovar, tu čarobnu riječ, taj čarobni grad, vrati mi se staro razmišljanje i stvara bol moje države. Svi mi dobro znamo priču Vukovara, ali ne pričamo o njoj, kao što se kaže, rane se ne diraju, ali njegov pad posebno volimo i čuvamo. On je najposebniji grad u Hrvatskoj. Poseban je zbog svog pada, ali i zbog jačine ljubavi i snage ljudi koji ga vole, a to su Hrvati. Hrvati su ga hrabro i snažno branili bez predaje. Vukovar je zauvijek u našim glavama i našim srcima. Vukovar nije običan grad, on je grad koji živi srcem i dušom poput pravog čovjeka. On pamti najveću bol, najveći strah, ali i najveću sreću. Tu jaku bol možda i možemo oprostiti, ali nikad zaboraviti. Za Vukovar palim najveću svijeću. Svijeća kao znak sjećanja na tužne i hrabre dane, ali i kao znak vječne ljubavi za pale branitelje. Vukovar je zauvijek u našim glavama i našim srcima.

Laura Šimunić 7. b